Sjedište: Nikole Tesle 9, 52440 Poreč
Web: –
Facebook:
U ljeto 1973. godine grupa entuzijasta iz Poreča započinje istraživati jame i špilje Poreštine. Kraće vrijeme tijekom 1975.g djeluje kao sekcija pri tada osnovanom Speleološkom društvu “Istra“ iz Pazina, a zatim početkom 1976.g kao Klub “Speleolog“ u okviru Izviđačke organizacije u Poreču. U proljeće iste godine članovi kluba u podzemnim vodama blizu Poreča otkrivaju čovječje ribice (proteus anguinus). To otkriće je bilo poticaj da se krajem iste godine osnuje Speleološko društvo “Proteus“ – Poreč koje djeluje do današnjih dana.
Prva značajnija speleološka istraživanja vezana su uz spuštanje u jamu Baredine (-116 m) i otkrivanje jezera na dnu. Zatim s pazinskim speleolozima sudjelovanje na istraživanju špilje Potpećine nedaleko Huma i Pazinske jame. U nekoliko godina po osnivanju društva kompletiran je dio speleološke opreme, kupljena je novija tehnika za penjanje i spuštanje po užetu, što je omogućilo istraživanje većine dubljih jama Poreštine kao jama kod Sv. Ivana -102 m, Strašnica -142 m, Košutići -157 m, Jurcani -168 m, Gabrovica -203 m, a 1982. godine i spuštanje u najdublju jamu Istre – ponor kod Rašpora dubok 361 m, poznat u literaturi i kao Abisso Bertarelli.
U više navrata na razne je načine poput; fotoizložbama, informacijama putem medija, organiziranjem ciljanih posjeta i izradom idejnih elaborata propagirana je mogućnost turističke valorizacije značajnijih speleoloških objekata s naglaskom na jamu Baredine.
Tada je većina turističkih menadžera bila pod dojmom većih turističkih jama susjedne Slovenije, pa bi nakon posjete relativno maloj i neuređenoj jami Baredine njihov entuzijazam o eventualnom ulaganju u uređenje ubrzo splasnuo.
Period od 1983. do 1985. godine svakako je obilježen istraživanjem Markove jame kod Tara, u kojoj je otkrivena najveća kolonija šišmiša u Istri (2000 do 3000 primjeraka). Probijanjem prolaza u uskom zatrpanom kaminu otkriveni su potpuno novi dijelovi jame i jezero na -100 m dubine. U novije vrijeme ova je jama predmet interesa brojnih speleologa zbog svoje ljepote, a i zbog bogate podzemne faune.
Jedno od značajnijih otkrića desilo se 1985, kad su prokopavanjem u omanjoj spilji (špilja Modrič) nedaleko Rovanjske u Dalmaciji otkrivene dvorane i špiljski kanali dužine 790 m. U bogato zasiganim prostorima ove špilje pronađeni su lubanja špiljskog medvjeda, ostaci razlomljene pred antičke keramike, kostur čovjeka i prapovijesni crtež ugljenom na stalagmitu. Ovo je zasad, od strane Proteusa najduža špilja istražena uz morsku obalu. Zbog svog smještaja uz samu Jadransku magistralnu cestu za potrebe ondašnje općine Obrovac članovi društva izrađuju elaborat o mogućem turističkom uređenju, a špilja dobiva fizičku i pravnu zaštitu.
U suradnji s Speleološkim društvom “Istra“ iz Pazina organiziran je međunarodni speleološki kamp «Istra 87» s ciljem istraživanja područja jugoistočno od Pazina prema dolini rijeke Raše. Na tom području nalaze se jama kod Buršići (Kobiljak) i Marfanska jama (Bregi), koje su nastale na kontaktu nepropusnih flišnih naslaga s vapnencima pa djeluju kao ponori u koje se ulijevaju oborinske vode okolnog terena. Zbog svoje morfologije to su zahtjevnije jame pa smo njihovo istraživanje nastavili i nakon kampa, te došli do sifonskih jezera. Jama kod Buršići (Kobiljak) je s -286 m dubine druga po dubini, dok je Marfanska jama (Bregi) s -273 m dubine i 2045 m dužine tada bila najduža na Istarskom poluotoku. Treba naglasiti perspektivu daljnjih istraživanja u ovim jamama zbog brojnih kamina i bočnih kanala, zbog bogate špiljske faune, a i vode koja protiče kroz ove jame.
Objavljeno je pet biltena o radu društva, više članaka u drugim glasilima i kongresima. U više navrata medijski su popraćena neka značajnija i uspješnija istraživanja, za koje su članovi dobitnici brojnih priznanja. Sudionici su brojnih istraživačkih akcija, kampova i ekspedicija kao što su: «Dinara 85», «Istra 87», «Maja Rusulija 88» i «Ciapas 99». U Pirinejima se spuštaju u -530 m dubok jamski sistem D’Alba, na sjeveru Italije u – 530 m Bus della Genziana, a u predjelu Alpe Apuane spuštaju se u – 1190 m dubok jamski sistem Figiera – Corcia.
Nakon navedenih istraživanja krajem osamdesetih godina, stvorila se ideja o zajedničkom projektu “Jules Verne“ koji bi obuhvaćao istraživanje i zaštitu ponora i izvora na liniji od izvora Gradole u dolini rijeke Mirne do izvora u dolini rijeke Raše. S obzirom na to da nije realizirana, svakako bi trebala biti predmet budućih istraživačkih planova i akcija na nivou Istre.
Početkom devedesetih godina jedna od značajnijih aktivnosti je i pružanje pomoći u realizaciji turističkog uređenja jame Baredine. Po uređenju, 1995. god. članovi rade kao vodiči, a istovremeno je pokraj jame uređen prostor “Speleolit“ koji je baza za održavanje tečajeva, speleo-škola i vježbe samospašavanja. U blizini jame Baredine, 1999. godine kopanjem je otkrivena jama “Pošeš“ i istražena do dubine od 90 metara.
U proteklom je periodu u rad društva bilo uključeno 250 članova, održano je više predavanja za škole i građanstvo a organizirane su i ekološke akcije. Članovi Proteusa sudjeluju u međunarodnim projektima “Čišćenje speleoloških objekata na projektnom području u sklopu projekta “UNDERGROUND ISTRIA“ i projektu “KARST UNDERGROUND PROTECTIONS“.
Uz brojne speleološke škole, kojima se radilo na edukaciji članova, društvo se bavi i zaštitom speleoloških objekata. Proteus je aktivan u sudjelovanju na susretima, seminarima, speleološkim kongresima, te je u skladu s time održavana suradnja sa speleološkim udrugama u zemlji i svijetu. Društvo je suosnivač Hrvatskog speleološkog saveza i prvog regionalnog u zemlji, Istarskog speleološkog saveza. Tijekom 2009. godine, domaćin je 10. Skupa speleologa Hrvatske, a 2010. godine sudjeluje u organizaciji i izlaganju na prvom Hrvatskom speleološkom kongresu.
Uz nastavak istraživanja jama na području Istre, članovi Proteusa sudjelovali su i u istraživanju jame Nedam, druge najdublje jame u Hrvatskoj.