Špilja Kukova peć, ili kako se ponekad naziva U Kuka pećina, nalazi se na južnim padinama brda Krst (kota 347), oko 500 m istočno od naselja Brsečine, odnosno 550 m zapadno od potoka Smokova (Smokovača), iznad starog Napoleonovog puta koji vodi prema Majkovima. Prva speleološka istraživanja u organizaciji Hrvatskog biospeleološkog društva obavljena su u listopadu 2009. godine. Tom prilikom prikupljeni su i prvi površinski arheološki nalazi koji su navijestili arheološki potencijal ove špilje. Kasnije su u više navrata obavljeni pregledi i prikupljanje površinskih nalaza, a prva arheološka iskopavanja poduzeta su u razdoblju 16.-27. 10. 2017. U istraživanjima su sudjelovali članovi SK Ursus spelaeus Hrvoje Cvitanović, Neven Šuica i Nataša Cvitanović, a vodio ih je Domagoj Perkić iz Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja i sam član SKUS-a. Korištena je postojeća nacrtna dokumentacija koju su izradili HBSD i DDSKIF (br. pločice 42-121).
Ulaz u špilju je okrenut prema zapadu, relativno je skučen zbog zasutosti i erozije, širine 1,5 m, visine do 1 m. Nakon uskog ulaznog kanala širine od 0,8 do 1m i duljine oko 4,5-5 m spuštamo se u prvu dvoranu (Dvorana 1). Riječ je o prostranoj dvorani koja obiluje sigastim tvorevinama, duljine oko 15 m i širine od 6,5 do 8 m. Prema istoku, preko siga, se nastavlja preostali veći dio špilje (Dvorana 2). Arheološka iskopavanja i većina ranije prikupljenih površinskih nalaza bila su na području Dvorane 1.
Temeljem provedenih istraživanja možemo govoriti o povremenom korištenju špilje u rasponu od oko 6 tisuća godina. Najstariji nalazi su iz razdoblja kasnog neolitika, iz druge polovice 5. tisućljeća prije Krista. Zatim slijedi najintenzivnije korištenje špilje u razvijenom eneolitiku, odnosno krajem 3. tisućljeća pr. Kr. Naime, iz tog vremena je pronađeno najviše keramičkih nalaza u najdebljem kulturnom sloju. Nešto rjeđe, ali ipak prisutno je korištenje špilje kroz rano i srednje brončano doba te krajem željeznog doba. Za sada nema tragova korištenja špilje u antičkim razdobljima (pronađeni ulomci amfora posljedica su trgovine ili plijena lokalnog ilirskog stanovništva krajem 2. i kroz 1. st. pr. Kr.). Vjerojatno uslijed nemirnih vremena u kasnom srednjem i kroz cijeli novi vijek, špilja opet biva korištena sve do kraja 18. ili samih početaka 19. st. O tome nam svjedoče pronađeni numizmatički nalazi, svetačka medaljica, željezne udice, perlice i drugi nalazi. Zadnje funkcionalno korištenje špilje bilo je tijekom Domovinskog rata.
U svakom slučaju, riječ je o izuzetno vrijednom arheološkom lokalitetu kojeg je potrebno i dalje istraživati. Za sada je teško govoriti kada je špilja korištena kao povremeno stanište, a kada kao sklonište uslijed nemirnih razdoblja ili lošeg vremena. Međutim, ne treba isključiti ni ostale funkcije, npr. kao nekropola, ostava i sl., ali o tome će se nešto moći reći tek nakon daljnjih istraživanja i postistraživačkih procesa.
Napisao dr. sc. Domagoj Perkić
Speleološki klub Ursus spelaeus
Dubrovački muzeji, Arheološki muzej